Stop Ribkradji

Pastrmka u proleće

Lov pastrmke džigovanjem

 

Teorija, logika i praksa kažu da je na početku sezone, usled još uvek veoma hladne vode, većina pastrmki slabo aktivna i da se najčešće nalazi pri samom dnu reke. Čak i kasnije, kada se voda malo zagreje (tokom aprila i maja), a one krenu da jedu s punim apetitom, i dalje će boraviti blizu dna, jer je tu strujanje vode sporije. Tako troše manje energije pa sigurno nećete pogrešiti ukoliko pročešljate dno reke.

Pastrmka se pri dnu može loviti na različite načine, a jedan od njih je džigovanje. Džigovati se može mnogim vrstama varalica, od klasičnih džigova sa silikoncem, preko peševa i glavinjara pa sve do kašika i spinera. U ovom tekstu ćemo opisati lov pastrmke varalicama koje se najčešće vode upravo ovom tehnikom.

Svoja iskustva će nezavisno izneti tri lovca na pastrmke, Vladan Kos iz Banjaluke, Ivan Nedeljković iz Kuršumlije i Goran Tokić iz Niša. Vladan će dati i poseban osvrt na specifičnosti voda na kojima on lovi jer se, za razliku od pastrmskih rečica u Srbiji, u Republici Srpskoj pastrmka redovno peca i na mladičarskim vodama, što zahteva znatno drugačiji pristup.

 

Piše: Ivan Nedeljković Japanac

Džig sa silikoncem

 
Do pre pola decenije, pecanje pastrmke silikonskim džigovima je bila poprilična nepoznanica na Balkanu. Onda su komšije Hrvati polako počeli da primenjuju ovakva odstupanja od klasičnog varaličarenja pastrmke, a trend se ubrzo proširio na ceo region. Sećam se prvih kontakata sa silikonskim creature baitovima i apsolutnog nepoverenja u takav vid pecanja. No, polako ali sigurno, zahvaljujući radoznalosti, tuđim iskustvima i informacijama sa interneta ovakav vid ribolova mi je postao vrlo drag.

Uopšteno gledano, džig glave koje se najčešće koriste su u rasponu od 1 do 5 g. Naravno, primenjive su i one lakše, pa čak ponekad i udice bez otežanja, ali i one teže od 5 g. Veličinu udice treba prilagoditi ciljnoj veličini ribe, ali se uglavnom koriste one od broja 2 do 8.

Imajući u vidu težinu olovnih glava, kao i samog silikonskog mamca, štapovi su iz klase UL i L snage. Moj omiljeni za džigovanje pastrmki je St. Croix Avid 7’6’’ 1/8- 3/8 oz, vrlo “ljut”, tj. oštar desetogramac, sa obiljem snage u butt delu, a izuzetno osetljivog vrha. Takav vrh je presudan za detekciju udarca pastrmke, koji ponekad ume da bude baš diskretan. Dosta uspešnih pastrmkaroša, od kojih su neki poznati takmičari u lovu pastrmke varalicama, koristi najlon ili fluorokarbon kao main line (glavna struna). Imajući to u vidu, činjenicu da ja koristim upredenicu sa fluorokabonskim predvezom ostavljam kao subjektivan izbor. Ja sam se “upecao” na prvi udarac pastrmke kada sam imao upredenu strunu na štapu, jer je detekcija zaista savršena, ali mana je što netegljivost upredenice u kombinaciji sa oštrim vrhom ostavlja ribi više lufta da spadne sa udice. Ako ste neodlučni, isprobajte obe varijante, pa sami donesite zaključak šta je najbolje za vas. Inače, ko se odluči za upredenice, najbolje je da koristi one od 3 do 6 lb nosivosti.

Ono što mi se najviše sviđa je činjenica da džigovanje pastrmke daje veliku slobodu u prezentaciji mamca. Najlepše je kad ribolovac sam “prokljuvi” neko vođenje, neki mali fazon. Ali, s druge strane, postoje i klasici vođenja silikonskog mamca, a ja ću se ograničiti na tri.

Prvi je uzvodno bacanje mamca na džig glavi koja bi se odmah zalepila za dno kad je ne bismo vodili. Zato od trenutka kada mi mamac potone, lagano prikupljajući višak strune održavam direktan kontakt sa olovnom glavom. Sačekam da dodirne dno i fokusiram se na njeno vođenje uz skokove ne tako visoke kao kod džigovanja npr. smuđa, već na nekih 20 cm od dna. Volim da mislim da ovakvo vođenje mamca zapravo iritira pastrmke, a malo manje imitira nekog vodenog insekta. Mada, naravno, teško je zaključiti o čemu se konkretno radi, ali svakako “pali”.

Drugi pripada nešto komplikovanijoj metodi. Najpre je potrebno ispitati tok nekom težom olovnom glavom i postepeno smanjivati težinu sve dok za konkretno mesto ne postignemo da sama voda, uz blago održavanje kontakta štapa, strune i mamca, nosi mamac tik iznad rečnog dna. Pri ovakvom pecanju, uglavnom je cilj imitirati vodene insekte koje nosi vodena struja. Jedan mali trik može da posluži kao okidač za napad: nakon 1- 2 m napraviti nagli skok malo veće amplitude (ako uslovi dozvoljavaju i do pola metra), pa opet pustiti da voda nosi mamac.

Poslednja široko primenjiva metoda je naizgled slična prethodnoj. Naime, treba naći težinu olovne glave koja je malo teža od prethodne i opet pustiti da voda nosi mamac. Razlika je u tome što se sada, odmah po padu varalice na dno, kreće sa sitnim titravim vođenjem, koje izvodimo podrhtavanjem vrha štapa, pri tom ne odižući varalicu od dna i sve vreme održavajući što krući kontakt sa mamcem preko upredenice i štapa.

Paleta silikonskih varalica za ovaj vid ribolova je zaista ogromna. Pošto mi je cilj da ohrabrim sve kojima ovaj vid pecanja predstavlja nešto interesantno, suziću izbor na nekoliko mamaca koji su, osim tokom proleća, lovni i tokom većeg dela godine i na većini vodotokova. Imakatsu Hairy Hawg 1” je veoma lovan creature bait koji imitira vodene insekte, iako ničeg sličnog nema u našim vodama. Standardna varalica je Berkley Nymph Powerbait 1”, takođe creature bait, koji je lovan u svim dekorima, ali vredi izdvojiti Pearl Olive, Smoke Orange i Pink Shad. Njegov veći “brat”, Berkley Power Hawg 2”, pravi je izbor za srednje i veće reke. Mister Twister Nymph 1” je moj izbor za pecanje na malim rekama i potocima, na laganim glavama i udicama veličine 8, a takođe je odličan za weightless montaže. Odlično imitira pojedine vodene insekte, a meni se najlovnijim pokazao u crnoj boji, mada je dobar i u svim ostalim, a začuđujuće je da perla bela boja odlično lovi u bistroj vodi. Za kraj, valja probati i Berkley Sandworm 2”, u Gulp verziji, napravljen od sunđeraste biorazgradive mase. Njime sam najbolje lovio drugom i trećom metodom.

 

 

Piše: Goran Tokić Goci

Džig-strimer

 

Glavna prednost džig-strimera u odnosu na silikonske i sunđeraste džigove je ta što je materijal od koga su izrađeni mnogo izazovniji za pastrmku; stotine dlačica koje trepere u vodi su neodoljive bukvalno svim grabljivicama. Možete ga povlačiti na više načina; dokle god je blizu dna, pastrmka ga može napasti. Ipak, ovakav strimer povlačim na nekoliko načina.

Prva tehnika manje-više je klasično džigovanje. Zabačaj ide dijagonalno uzvodno, ka drugoj obali. Sačekam da džig padne na dno, pa krećem sa privlačenjem, tj. džigovanjem sa manjim ili većim skokovima, kao da pecam smuđa ili soma na reci. Udarni deo “vožnje” je kada varalicu povlačim približno pod uglom od 90 stepeni u odnosu na tok, jer je tada negativan uticaj snage toka najmanji, tj. imam savršenu kontrolu i mogu da vodim mamac baš onako kako želim, skokovito iznad samog dna. Kako bi ugao strune i vodenog toka što duže vremena bio približno 90 stepeni, u početku vrh štapa držim uperen uzvodno, u trenutku prolaska džiga ispred mene štap je upravan na vodeni tok, a kada džig krene nizvodno od mene vrh štapa obaram ka vodi i nizvodno. Kako voda dalje zanosi džig nizvodno tako snaga toka ometa vođenje i želi da odigne džig ka površini, pa polako završavam povlačenje i namotavam varalicu. Ipak, nije zgoreg biti strpljiv i pustiti da vodeni tok počne da podiže džig jer to pastrmki može da liči na dizanje neke velike larve insekta sa dna i natera je na napad.

Iako je imitacija larvi insekata dobra ideja, za ovakva povlačenja najčešće koristim strimere zavodljive akcije repnog dela, najčešće od marabu pera ili zonker trakice. Dakle, nešto što imitira ribicu koja preplivava maticu, kao da je sa mirnog dela kraj jedne obale pošla ka mirnjaku uz drugu obalu. Boja može biti različita, od crne do čisto bele. Za klasično džigovanje na manjim rekama najčešće koristim olovne glave od 3 g, dok je udica oko broja 6.

U drugom slučaju puštam da vodeni tok nosi moju imitaciju bez da je privlačim obali. Mušičari ovo zovu dead drift, mada ja ovde imam više verzija, od kojih neke svakako nisu “mrtve”. Kao prvo, odredim liniju toka gde želim da provučem mamac. To je najčešće na spoju matice i mirnijeg dela. Pastrmka, naime, najčešće stoji baš ovde, posmatra šta tok nosi, a sve vreme štedi energiju jer boravi u mirnijoj vodi kraj same matice. Na većini mesta imate dve ovakve linije, jednu ispred i drugu iza matice, pa nije zgoreg pročešljati obe, i to prvo onu bližu vašoj obali (jer ćete pre uplašiti ribu koja je bliže vama), pa onda dalju. Zabacim varalicu malo iza linije gde je želim povlačiti, tek da mogu lepo zategnuti strunu kad potone a da je ne privučem preblizu, i nakon toga pustim da je voda nosi.

Ovde sada ima mnogo podnačina. Možete da ne radite baš ništa, samo držite zategnutu strunu/monofil ili se poigravate mamcem, ali bez da ga značajnije privlačite obali. Animaciju možete izvoditi podrhtavanjem vrha štapa, bukvalno da treperi u mestu, možete ga podizati 5-10 cm i lagano spuštati, možete raditi sve što vam padne na pamet i vremenom ćete shvatiti šta donosi ulov. Glavna ideja ove prezentacije je simuliranje larve insekta koju je poneo vodeni tok. Ona nemoćno pokušava da se vrati na dno: mrda nožicama, pokušava da pliva ili, možda, svesna prisustva pastrmke, ne radi baš ništa kako ne bi skretala pažnju na sebe, već čeka da je voda nasuče na plićak. Ovde je već boja od većeg značaja i treba imitirati larve, mada ja ne idem na čistu imitaciju (koja bi, recimo, bilo braonkasto telo sa crnim prugicama, kakva je larva velike kamenjarke), već jednostavno koristim tamnije nijanse, koje riba doživljava kao nešto prirodno: najčešće koristim čistu crnu ili kombinacije poput crna-maslinastozelena ili crna-braon.

Da bi ova druga taktika bila uspešna najčešće vam treba ili duži štap, ili da ispružite ruku, ili da zagazite u vodu… Ako ulazite u vodu, uradite to maksimalno polako, makar sam ulazak trajao pet minuta. Ukoliko voda nije kristalno bistra i ribe vas ne vide baš lako, neretko ćete pastrmke loviti na dužini štapa, što je idealan način prezentacije za dead drift. Za lov ovom tehnikom koristim nešto lakše olovne glave, najčešće teške do 2 g.

Za lov ovakvim džigovima vam treba ultralight pribor ili bar što slabiji. Ja koristim StCroix Avid 7’6” 1/8-3/8 oz (229 cm, 3,5-10,5 g), Stradic 2500 FI i upredenu strunu PowerPro od 5 Lb. Na kraju konca obavezno vezujem oko 60-70 cm potpuno providnog monofila ili fluorokarbona slične nosivosti kao struna (debljine najčešće 0,18-0,20 mm)

Na većim pastrmskim rekama nisam lovio ovakvim džigovima, ali se tako sigurno može uspešno pecati, samo vam treba teža džig glava, malo veća udica i više “perja”, tj. strimer primeren jačoj i dubljoj vodi, kao i krupnijoj ribi: recimo džig glava od 5-7 g na udici od 2 ili 1, te strimer dužine 5-8 cm.

 

Piše: Vladan Kos

Proleće u Krajini

 

Proleće je obično vrijeme topljenja snijega i izuzetno velikih voda, pogotovo na rijekama u mom okruženju: Vrbasu, Sani, Plivi, Ugru, Sanici i potocima koje obilazim. To dodatno otežava sam ribolov i prilaz vodi, jer velike vode znatno sužavaju izbor mamaca i mjesta na kojima ćemo loviti.

In memoriam: Vladan Kos sa krupnom pastrmkom ulovljenom na džig

 

Naglo topljenje snijega utiče na hlađenje i ovako dosta ledene vode krajiških rijeka, pogotovo Plive i Vrbasa, na kojima provodim najviše vremena tokom proljetnih izlazaka. Temperatura vode, kao i sam vodostaj, u velikoj mjeri utiču na aktivnost pastrmke, čije raspoloženje zna da varira od totalne neaktivnosti, sporog uzimanja ili samo radoznalog praćenja (kraj zime, početak proljeća) pa sve do halapljivog hranjenja (sredina proljeća).

Rijeke na kojima su izgrađene brane omogućavaju nam da čak i u proljeće u određenim intervalima dana (obično rano ujutro) možemo dočekati izuzetno male (ljetne) vodostaje, ali nas često iznenade i sa ogromnim vodama, koje nam u skoro svim slučajevima onemogućavaju proljetni ribolov pastmke. Tada se sve svodi na “ćoškarenje” uz samu obalu, iza stabala koje je voda djelimično potopila, kraj vodenih prepreka, kao i kraj limana i kontratokova koje voda tada stvori.

U zavisnosti od trenutnog vodostaja, u proljeće pecam raznim varalicama, ali ću se, u skladu sa naslovom ovog objedinjenog teksta, zadržati na pešu, cofu, šedu i silikonskoj glavinjari. Bez obzira na to šta od ovoga bacali, još nedovoljno velika aktivnost pastrmke zahtjeva nešto sporiju prezentaciju mamaca.

 

Sunđerasti peš

Peš predstavlja idealan izbor za proljetne vode jer ga lako možemo prezentovati na samom dnu. Boju biram u zavisnosti od boje samog dna, pa stoga na Plivi pretežno lovim mamcima sa zelenkastim nijansama (jer je samo korito rijeke na većini mjesta pokriveno slojem trave), dok na Vrbasu i kompenzacionom jezeru Bočac koristim kafenkaste i kafenkastozelene nijanse (zbog muljevitih i kamenitih dijelova rijeke, te izuzetno velikih dubina). Peševe isključivo stavljam na predvez od silka (monofila), a izbjegavam kačenje peša alkicom jer mi silk omogućava bolju i prirodniju prezentaciju, a i znatno je otporniji na habanje od upredene strune.

Pozicija ribolova i sama prezentacija zavisi od terena na kome lovimo, pa stoga na Plivi, Sani i živom toku Vrbasa pastrmku najčešće tražim na prelivima, oko vodenih prepreka, po kanalima između više sedri, kao i na samim sedrama, te ispod podlokanih obala, kojima posebno obiluje Pliva.

Prezentacija peša nije pretjerano zahtjevna kada se pravilno nauči i uđe se u određeni ritam. Što se tiče dubljih virova, kanala i izlaza iz njih, kao i podlokanih obala, najčešće ga bacam daleko uz vodu (kako uz svoju obalu, tako i na sredinu i na drugu obalu, pretražujući kompletan teren), puštajući ga da padne na dno, nakon toka laganim cimanjem vrhom štapa pravim nepravilne skokove sa dna sa povremenim zadržavanjem iznad dna, tako da tek nakon svakog trećeg ili četvrtog cimanja peš ponovo udari o dno. Brzina vođenja zavisi od brzine samog toka, tako da ga u mirnim vodama vodimo što sporije, ne uznemiravajući stanovnike dna, dok je u bržem protoku tempo vođenja dosta brži i prati kretanje same matice. Podlokane obale su idealno skrovište za krupne pastrmke pa je sporo nizvodno vođenje peša kraj njih veoma dobra solucija ako nam to tok i priobalje dozvoljavaju.

 

Cof

Cof je mamac koji se povezuje sa lovom mladice, no mali cof je sjajan i za pastrmku. Kao i peš, cof je mamac dna, koji se vodi na skoro identičan način. To znači: uzvodni zabačaj, spuštanje na dno i povremeno cimanje da se lagano valja i skakuće po dnu, s tim da ga ja volim voditi za nijansu brže nego peša. Ipak, to isključivo zavisi od brzine vode, pa u sporijim vodama i cofa i peša vodim sporije, dok je u bržem protoku cimanje nešto brže. Postoji izreka za cofa da ga i pastrmka i mladica uzimaju i kad su site i kad neće ništa drugo, jer im on predstavlja izuzetno lak zalogaj zbog dosta sporog kretanja po dnu, svojstvenog ribama (koloustama) koje imitira ‒ paklarama.

 

Silikonski šed

Mamci idealni za prezentaciju u dubokim virovima, kao i oko podlokanih obala i vodenog rastinja su mali šedovi koje pravi moj prijatelj Nikola Vidmar iz Banjaluke. Za pastrmku ih koristimo u dužinama od 5 do 6,5 cm i u težinama od 9 do 11 grama. Oni predstavljaju pravi zalogaj za iole aktivnu patrmku jer nam omogućavaju izuzetno laku uzvodnu prezentaciju, a repna “pečurka” radi i pri propadanju i pri povlačenju mamca. Najveći broj napada kod ovakvog načina prezentovanja, isto kao i kod peša, dešava se prilikom dizanja mamca sa samog dna, u momentu laganog zastoja ili naglog povlačenja pokraj neke prepreke.

 

Glavinjara

Pored teškog tonućeg voblera, idealan mamac za brzu nizvodnu prezentaciju je i glavinjara u svim prirodnim dekorima (zeka, klenić, pastrmka) u dužinama od 6 do 7 cm i težinama od 12 do 15 g. Ona nam omogućava izuzetno preciznu prezentaciju mamca oko dna; što je najbitnije, stabilan i energičan rad kako pri džigovanju uz povremeni kontakt sa dnom tako i pri konstantom laganom ili umerenom brzom povlačenju iznad samog dna. Glavinjaru obično bacam ravno ispred sebe ili niz vodu nekoliko metara uz obalu i konstantnim laganim namotavanjem i povremenim cimanjem izazivam pastrmke koje je velika voda iz virova i iz samog toka istjerala uz obalu na lov zekica i klenića.

 

Akumulacija Bočac

U samo proljeće veoma je aktivan ribolov potočne (jezerske) pastmke na obližnjem protočnom jezeru Bočac (popularnom “Malom jezeru”), koje sprječava nagle poraste Vrbasa uzrokovane iznenadnim jakim dotokom vode sa brane Bočac. Jezero je izuzetno bogato hranom, počevši od gamarusa, larvi insekata, zekica, klenića, peševa i ostalih sitnih riba, pa su stoga pastrmke na ovod dijelu Vrbasa dosta velike i debele, a samim tim izuzetno borbene. U pojedinim momentima izuzetno spor tok vode (nekada ga i nema) tjera nas da mamce prezentujemo na samom dnu u nekadašnjem koritu rijeke Vrbas, pa su stoga idealni mamci peševi, glavinjare i cofovi, koji u ovom slučaju zahtjevaju izuzetno sporu prezentaciju sa laganim cimanjem, jer je pastrmka u ovakvim vodama dosta oprezna. Naglo puštanje brane i ubrzavanje vode omogućava nam da je uz prilagođavanje pozicijama za ribolov tražimo po potopljenim šljunčanim plažama, kako na peša tako i na glavinjaru, u zavisnosti od toga šta nam pozicija nudi. Najviše uspjeha u ovim situacijama imao sam na glavinjare, i to isključivo one bacane nizvodno, paralelno sa obalom, uz lagano lerovanje i cimanje ovim vještačkim mamcem oko naglih promjena dubina i rupa u samom koritu. Pastrmka nije riba koja će se po velikim vodama dugo zadržati u glavnom toku, pa će stoga radije loviti tik uz obalu, a nekada bukvalno ispred vaših nogu.

 

Pribor

Za lov mamcima za dno potreban nam je dosta oštar i jak štap, ne zbog veličine pastmki, već zbog dobre i precizne prezentacije, kao i brzog kontakta sa mamcem, koji u mnogo slučajeva zna da zapne i završi na nekoj potopljenoj grani, sedri ili nekoj drugoj prepreci. Kao idealnu kombinaciju za skoro sve situacije u proljetnom ribolovu pastmke na većim rijekama, kao i na jezeru, ukombinovao sam izuzetno oštar i jak trodjelni GLoomis Escape od 250 cm t.b. 7-21 g te, u zavisnosti od terena i potreba ribolova, mašinicu u veličini 2000 do 3000.

Idealna debljina najlona za proljetni ribolov na manjim vodama je od 0,18 do 0,20 mm, dok po nešto većim vodama, kao što je Vrbas, debljina 0,25 mm u skoro svim situacijama završava posao. Idealna zamjena za silk (monofil), pogotovo za ribolov glavinjarom je upredena struna, koja nam omogućava daleke, precizne i brze zabačaje. Kod strune ne prelazim debljinu 0,15 mm (Power Pro 10 lb).

 

Objavljeno u magazinu “Spin & Fly”