Stop Ribkradji

Orka Fenix

Veliki broj ribolovaca, posebno fanatika, već godinama traži silikonca koji može da se vodi kako na čistom, tako i na krševitom terenu, gde se obični nezaštićeni džigovi lako kače i ostavljaju. Bez takvog mamca primorani smo da se dovijamo na razne načine i pravimo nezakačive montaže (o kojima sam pisao u prošlom broju magazina). Na zahtev mnogih, pa i mene samog, inače lovca u opakom kršu, Joca Orka je konstruisao novi model ‒ nezakačivu varku pod imenom Fenix!

 

Prvi proizvedeni primerci poslati su kod mene na testiranje dok su još bili “vrući”. Dobio sam ih u četiri boje (od četrnaest, u koliko se izrađuju) i u sve četiri veličine: 5, 9, 12 i 16 cm. Čim sam prvi uzeo u ruke, odmah sam dobro pogledao najvažniji deo ‒ džep koji treba da sakrije udicu. Njegova dubina i sama koncepcija su bili u finom skladu sa celim telom silikonca, pa mi je ostalo da konstatujem da je to ‒ to! Odmah sam jednog montirao na džig udicu i uverio se da je sve potaman: vrh udice je džepu, dok se njen vrat celom dužinom nalazi čvrsto stegnut u telo silikonca. Kasnije sam se na vodi uverio da džep nije “rascvetan” i kompaktno stoji i kod veoma jakog otpora u vodi, štiteći tako udicu od kačenja za kamenje, panjeve, granje…

Fenix u vodi radi zmijasto. To je proizvod jedinstvenog repa, na čijem se kraju nalazi pečurka koja daje jaku vibraciju u turbulentnoj vodi, a kod slobodnog propadanja i odizanja podseća na plivanje punoglavca. Kao nekome ko obožava da lovi u kršu, ovo mi je presudno jer kod samih kruna stabala u vodi treba mi silikonac koji zavodljivo radi za vreme propadanja, ima jaču vibraciju i nije lenj kada ga cimnem. Upravo prilikom cima želim da proizvodi onaj “momenat” rada malo udesno ili ulevo koji grabljivica detektuje i zbog koga nasrće. Uz sve to, Fenix poskakuje od grane do grane, silazi duboko u samu krunu krošnje i niti jednog trenutka se ne zaglavi ili se udica ubode kada cimnem na gore. Zato je ovo vrhunski silikon kog sam dugo sanjao!

U džepu za udicu skriva se i dosta vazduha, koji često ostaje zarobljen, pa kod pada silikonca na dno (bez obzira na veličinu olovne glave) on stoji koso na gore i, ako ima jače struje, radi i u leru. Rep sa pečurkom zavodljivo vibrira i pri sporom vođenju, cupkanju i cimkanju po samom dnu, što zna biti presudno za ulov. Lepo radi i na dužim udicama, na laganim olovnim glavama, sa standarnim težinama glava koje se najviše koriste na našim vodama, ali i sa veoma teškim, koje sam koristio u dubokim rupama na Dunavu, dok sa Orka sankama samo “skija” po dnu pored smuđevskih utvrđenja.

Sam silikonac je tako napravljen da smesa nije ni previše meka pa da se udica prečesto kači za prepreke, niti je previše tvrda da ne kači ribe, već je tako vešto pogođena tvrdoća da prilikom ataka grabljivice adekvatno reaguje i oslobađa udicu koja se ubada u nepce. Pošto je, kao i uvek, bilo nevernih Toma na sajtovima, koji su smatrali da tu nešto treba reckati oko džepa zarad bolje realizacije ugriza, mogu da potvrdim da nema potrebe ni za kakvim intervencijama. Sve udice koje sam koristio, a to su, u zavisnosti od veličine Feniksa, od 1/0 do 6/0 su tako legle da je vrh sakriven dovoljna 2-3 mm, čak i kod malo klještima otvorenih udica (korisno za lov smuđa zbog boljeg uboda). Tako postavljena udica nema šanse da se negde zakači prilikom provlačenja kroz krš. Kod nasrtaja smuđa, sasvim lepo odradi posao i kod kontre u stranu kači sigurno. Kod štuke ima još manje razloga za brigu, ona snažno drži silikonac prilikom nasrtaja u samoj kruni potopljenih debala, tako da se prilikom kontre nabada školski. Kuriozitet je to da za vreme test perioda nisam imao nijedno spadanje štuke i smuđa, sve udarce sam realizovao. Što se tiče silikona nakon ulova štuke, a na Feniksa od 16 cm sam uhvatio nekoliko pravih zubatih ala, on je sve to junački podneo, istina sa mnogim ozledama, ali i dalje je u funkciji. To iskustvo nisam imao kod sličnih ali mnogo nežnijih weedless modela stranih firmi, koji su neupotrebljivi nakon nasrtaja štuke u klasi 3+ kg.

Udarci su bili raznoliki, od zaustavljanja, kada sam morao lupiti jaču kontru, do jakih nasrtaja, kada se riba sama zakači. Tokom testiranja ulovio sam najviše štuka (od nedoraslih do 5 kg), a bilo je i dosta smuđeva (takođe od malih pa do 2 kg). S obzirom na to da nisam imao sve dekore, ne mogu da tvrdim koji su najefikasniji, ali sve boje koje sam imao su dale ribu. Najviše sam forsirao dva najveća Feniksa (12 i 16 cm), pošto volim veliku siluetu u vodi, pogotovo sada, krajem jeseni i početkom zime, kada krupna grabljivica radije atakuje na veći mamac nego u drugim delovima sezone. Model od 9 cm je pravi smuđaroški, a petica idealna za lov bandara u granju. Više o njima možda nekom drugom prilikom, nakon dužeg testa i više ulova.

Feniksa sam testirao na DTD kanalu, na mestima gde ima mnogo krša, kao i ispod brane, gde ima krupnog kamenja, koje je groblje za silikonce, te na mnogim potesima na Dunavu i na mrtvajama Karaša, koji su nemoguća mesta za pecanje sa većinom varalica. Odlični tereni za Fenixa bili su i Nera i Karaš, moje omiljene reke, na kojima uživam da lovim jer sam usamljen na potesima gustog krša, a krupne grabljivice su tu zaštićene i sigurne. Lovio sam i na Belocrkvanskim jezerima, na kojima treba prevariti školovane grabljivice u bistroj vodi. Testiranja sam obavljao kako sa obale, tako i iz čamca, lovio standardno i vertikalom, uverio se da je ovo jedan univerzalan silikonac, primenljiv i tamo gde drugi nisu. Ovo je mamac koji će značajno smanjiti troškove nabavke novih varalica (jer ćemo mnogo manje da kidamo), a omogućiti da lovimo više!

 

Piše: Tibor Mesaroš Toblerone

Objavljeno u magazinu “Spin & Fly”