Stop Ribkradji

Osnove lova džerkovima

Piše: mRVA

 

Vjerujem da nema ribolovca koji dosad nije barem čuo (pogotovo čitaoci ovog časopisa) pa i isprobao ovu atraktivnu vrstu štukolova, ali jednako tako vjerujem da ima i mnogo onih koji su odustali od nje ili se još predomišljaju nakon inicijalne euforije uvjetovane slikama krasnih štuka sa naših i bjelosvjetskih top destinacija. Nisam jednom čuo izjave da to ne “pali” na našim vodama, već samo na onim gdje ima mnogo velikih, a nisam nemali broj puta ulovio štuke jedva dvostruke dužine kao jerk kojeg sam koristio.  Namjera ovog teksta je da, nakon što usvojite osnove i primjenite ih u praksi, shvatite da je ovo efikasan i lijep ribolov na jednu od naših najomiljenijih grabljivica, njenu visost: štuku! Jeste da sam ovim varalicama lovio i druge grabežljivce (basa, smuđa, čak i klena!), ali pravu primjenu i svu svoju lovnost pokazuju upravo na njoj!

 

Osnovne vrste Jerkova

Što je to jerk varalica? Da li je to naš standardni Rapalin Husky Jerk, koga koriste skoro svi spineri koje poznajete, ili tu ima kakve razlike? Razlika, dakako, postoji. Jerkovi nisu klasični vobleri, to su varalice mahom bez kljuna, zavidnih gabarita (mada ima i tako malih da bi ih mogli zamjeniti s “normalnim” voblerom), koje se od “običnih” voblera razlikuju prvenstveno po akciji i načinu vođenja. Dok je kod “običnih” voblera dovoljno jednostavno okretanje ručice role (uz povremene trzaje vrhom štapa) da bi se dobio pravilan rad varalice, kod jerkova se osnovni način rada i akcija varalice dobija manje ili više snažnim “cimanjem” štapa prema dolje (“jerkanjem”, jerk =  drmanje, grčevito trzanje, povući, trzaj).

U osnovi, postoje dvije vrste jerkova, a to su glideri i diveri. Imena tih vrsta su na engleskom jer je postojbina jerk ribolova Amerika, čak se smatra da su američki Indijanci izumili ovu vrstu ribolova. Doduše, oni su se komadima drveta oblikovanim za ribolov koristili da izmame štuke iz skrovišta i onda ih lovili kopljima, ali princip vođenja je isti. I prvi jerkovi koje su oni koristili bili su diveri. Dakle, u čemu je razlika između divera i glidera?

Diver (to dive = zaroniti, uroniti) je plutajuća jerk varalica koja se jakim trzajem štapa prema dolje potapa pod vodu i na taj način zaranja. Nakon što varalica dostigne svoju maksimalnu dubinu, u većini slučajeva se dozvoli da opet izroni na površinu i postupak se ponavlja. Mnogi diver jerkovi, osim što zaranjaju, mogu imati i otklone i bijegove u stranu, što dodatno mami ribu.

Ove varalice imaju dosta jak uzgon, pogotovo ako su rađene od plastike kao Musky Mania Burt, pa dosta brzo izranjaju van, što je bitno jer ova vrsta jerk varalica se i ne koristi za sporu prezentaciju. Ponekad je to dobitna kombinacija za neaktivnu ribu, koja ne reagira na naše normalne varalice. Tipični primjerci su već spomenuti Musky Mania Burt, pa njegov “brat” Musky Mania Squirrely Burt, Suick Thriller, Bobbie Bait… Većina ovih varalica ima metalnu pločicu na repu, čijim savijanjem se regulira dubina zaranjanja i sama akcija varalice. Baš zbog nemogućnosti korištenja sporije prezentacije i zbog specifičnosti same tehnike (potrebni jaki udarci štapom da se velike varalice pokrenu da rade ispravno, dakle treba nam specijalizirani pribor za teški jerk ribolov), ova grupa jerkova se ne koristi prečesto na našim vodama.

Glider (to glide = kliziti) jerk varalice mogu biti plivajuće, tonuće i neutralne što se zaranjanja tiče. Sama akcija varalice vizualno veoma liči “walk the dog” tehnici, koja se koristi i kod pencile (zara) varalica, dakle ritmični otkloni u lijevu i desnu stranu. Uvjetno rečeno, i pencil varalice možemo nazvati površinskim glider jerkovima, jer je akcija vrlo slična, jedino što pencil varalice kod konstantnog povlačenja ne zaranjaju u vodu već ostaju na površini većinu vremena, a postoje plivajuće jerk varalice koje, kad se počnu vući, zaranjaju do određene dubine na kojoj rade. Znači, teoretski postoji glider jerk idealan za svaku dubinu i stanje na vodi na koje možemo naletiti. Dakle, pravilan rad glidera je taj da on radi ritmične otklone u lijevu i desnu stranu kako mi povlačimo sa štapom, poneki imaju i dodatno okretanje bokova (tzv. Belly Roll, to se postiže “igranjem” sa balansom i smještanjem olovnog opterećenja unutar tijela jerka), i na taj način dodatno mame ribu. Sama akcija lijevo-desno izgleda vrlo primamljivo jer liči na izbezumljenu ribicu koja je sasvim slučajno “zalutala” pred oči gladnog predatora i sad ne zna gdje bi sa sobom! Taj pokret je duboko usađen kao okidač kod svih grabežljivaca i znak je za napad, tako da ni najsitiji grabežljivac rijetko može da odoli ovoj kretnji!

Glider jerkovi mogu biti, za razliku od divera, i manjih dimenzija (postoje i “bombončići” od svega 5 cm, rad Nenada Barinića iz Vukovara) pa su pogodni za sve vrste grabežljivih riba koje kod nas obitavaju. Zbog samog oblika (varalice bez “kljuna” koji radi otpor kod povlačenja) i akcije ove varalice su vrlo jednostavne za vođenje i ne zahtijevaju specijalizirani pribor za jerk ribolov. To je još jedan razlog njihove popularnosti.

 

Pribor za jerk

Idealan pribor za jerk bi izgledao ovako: jednodjelni kruti štap maksimalne dužine do 7 stopa, neki kvalitetan okrugli bacački multiplikator napunjen 30 lbs upredenicom i kvalitetna Titanium mono wire sajlica sa vrhunskim kopčama. Moj komplet ” za svaki dan” i ribolov većinom glider jerkovima do 15 cm izgleda ovako: štap Megabass Mephisto F7-69DG, multić Daiwa Ryoga 2020L i upredenica Power Pro 30 lbs. Sajlice radim sam od American Fishing Wire Toothy Creature Leadera nosivosti 30, 40 ili 50 lbs. Štap koji koristim nije nužno (samo) za jerk ribolov, već je klasični bassovski model za teže jig&pig kombinacije u najgušćoj travi ili za swimbaite.

Odlika takvog štapa je da ima vrlo osjetljivu špicu, koja reagira na najmanji trzaj, ali izrazito krutu i jaku kičmu za “čupanje” monstruma iz najgušće trave. Dakle, idealan štap za suptilno vođenje manjih jerkova, a opet dovoljno snažan za savladavanje i najvećih štuka. Težina bacanja mu je 3/8-4 oz, što u prijevodu znači 10,5-112 grama i vjerujte mi da štap odrađuje upravo taj raspon! Naravno da ga nema na našem tržištu, ali alternativa ovome mogu biti neki Prologicovi modeli, kao što je Savagear MP Predator Pro Jerkbait 6′, 80 grama ili jako dobar univerzalac Savagear Butch Light 6’9”, 15-50 grama. Prvi je jednodjelan, a drugi je dvodjelni, idealan za svaki gepek i za varalice koje ćete najčešće koristiti. Ovo su sve baitcasting (dakle, za multiplikator) modeli, ali sa gliderima se može jerkati i klasičnim spin priborom. Idealan štap bi bio Fenwick HMG 702H, 7′, 1/4-1 1/4oz. Njega možete naručiti iz Cabelasa ili nekog drugog on-line dućana koji ima Fenwick robu.

Što se role tiče, multić koji koristim je vjerovatno najbolji serijski okrugli model na svijetu, ali posao bi odradio i bilo koji drugi kvaliteni multić renomiranih firmi. Ja sam zbog svog specifičnog držanja multi role i štapa u ruci morao da idem na manji model (stane 90 metara 30 lbs Power Pro špage na njega), pa sam morao da idem na kvalitetu, no ako držite rolu kao 99,9% ljudi na svijetu možete proći znatno jeftinije. Odličan izbor kako za početnika tako i za napredne korisnike je Shimano Cardiff 201A. To je jaka robusna rola za popriličnim kapacitetom, finom kočnicom (mada to i nije neki prioritet) i odličnom cijenom (oko 700 kuna, tj. nešto manje od 100 eura kod nas u dućanima) ‒ po meni best buy u Hrvatskoj. Jedina mana joj je da se vodilica strune ne giba kad riba izvlači strunu pa (teoretski!) može doći do toga da se špaga usječe pod opterećenjem sama u sebe i tako pukne ako na udici imate jaku i brzu ribu. Iskreno, to mi se nijednom nije desilo kad sam je koristio. U svijetu se mnogo koriste ABU Ambassadeur modeli rola, one su trajne i definitivno služe svrsi. Ovdje navodim samo okrugle modele multića, jer su jači i imaju zupčanike prilagođene većim varalicama i većim ribama od low profile multiplikatora. Jedini low profile model s kojim bih se usudio ozbiljno jerkati je Shimano Curado 201 DPV, i ozbiljno razmišljam da ga nabavim! Od spin rola vam ne bih preporučio niti jednu, jer kod jerkanja velikim i teškim jerkovima stvaraju se sile koje nijedna od njih ne može izdržati dugoročno. Ako lovite manjim gliderima (do 10-12 cm), onda su pogodne stacionarne role veličine 4000 po Shimanu (ili 3000 po Daiwi). Ja na Fenwicku koristim Penn Slamer 260 i taj komplet koristim najčešće kad nas je trojica ili više u čamcu ili kad zbog obraslosti obale moram bacati “ispod ruke”, dakle nemam dovoljno prostora da zamahnem s normalnim baicasting kompletom, ili na vodama gdje većinu ribolova ne lovim jerk varalicama zbog specifičnosti terena (previše trave na površini, pa su pogodniji neotežani silikonci na worm udici ili “Čambinske Smrti”).

 

Kako se baca s multićem

Kao prvo, moramo objasniti osnovne funkcije pojedinih dijelova multića. Poluga paralelna sa špulom je prekidač za slobodni hod. Zvjezdasta kočnica za regulaciju drila nalazi se ispod ručice. Regulator slobodnog hoda je sa strane ručice u produžetku osovine špule, a dodatna kočnica za kontrolu izbačaja (u ovom slučaju magnetna kočnica kod Daiwe, a kod Shimana je centrifugalna VBS kočnica) sa vanjske je strane role (dakle, nasuprot ručice).

Sad kad znamo što se kako zove, prvo odaberemo varalicu koju mislimo zabacivati i stavimo je na kopču od sajle. Štap podignemo ispred sebe na nekih 11 sati i pritisnemo polugu prekidača slobodnog hoda i “zaštopamo” špulu palcem ruke u kojoj držimo štap. Palac lagano odmaknemo i regulatorom slobodnog hoda sredimo pritisak da varalica relativno sporo ide prema dolje i da se špula prestane vrtjeti kad varalica dodirne tlo. Namotamo varalicu opet do vrha i probamo opet isto. Ako je kočnica dobro regulirana (da se špulna zaustavi pri dodiru varalice sa tlom), podesimo dodatnu kočnicu sa strane nasuprot ručici na pola predviđenih podioka (ili kod Shimana podignemo polovicu pinova u VBS sistemu). Varalicu namotamo blizu vrha stapa (jer ako je na dužem, onda kod izbačaja cimnemo i dolazi do ubrzanja špule i petljanja) i spremni smo za prvi zabačaj s multićem!

Dakle, polugu prekidača slobodnog hoda pritisnemo palcem ruke u kojoj držimo štap. Palcem u tom trenutku pritisnemo špulu da spriječimo njeno okretanje. Zamahnemo prema nazad da se štap “napuni” za izbačaj pod teretom varalice. Izbačaj, za razliku od spin pribora, ne treba (čak nije ni preporučljivo, bar ne u početku) biti s trzajem na kraju, već ga “izvučemo” do kraja i u pravom trenutku moramo maknuti palac sa špule da bi se struna mogla odmatati.

Pratimo varalicu pogledom. Prije nego će dodirnuti površinu vode, vršimo korekciju odmatanja strune sa špule tako da “prikočimo” palcem ruke u kojoj držimo štap. U trenutku dodira varalice i vode MORAMO zaustaviti špulu pritiskom palca ruke u kojoj držimo štap, inače ćemo dobiti “ptičje gnjezdo” jer će se špula nastaviti vrtjeti.

To je bio naš prvi zabac s multićem! Primjetit ćete da daljina nije zavidna, ali s vježbom postajete sigurniji u sebe i tehnikom zabaca počnete vladati suverenije i onda prvo počnite da smanjujete otpor na regulatoru za slobodni hod i kasnije na pomoćnoj kočnici. Sa svakom promjenom budite opet oprezni kao kod prvog zabaca, jer se “gnjezda” dosta teško otpetljavaju. Kasnije ćete vidjeti da s multićem možete baciti i dalje varalicu nego sa spin priborom, pogotovo s debljim strunama, jer kod multića debljina strune ni približno ne igra ulogu kao kod spin pribora (nema toliko trenja).

 

Sajla za jerkove

Čelični predvez ili sajlicu obavezno koristim kod jerk ribolova, i to barem dvije dužine najdulje varalice koju mislim koristiti taj dan. U Švedskoj, gdje su štuke luđe nego naše, često i duže od toga! Koristim jerkove i do 25 cm. Sajlice radim sam, i to od titanijumske žice firme American Fishing Wire, u debljinama od 30, 40 i 50 lbs. To nije pletena sajlica (najčešće se nalaze modeli od 7 niti), već je jedna titanijum žica. Pletene mi se nisu dobro pokazale jer kod većih jerkova, jačih štapova i pogotovo agresivnijeg načina vođenja može se dogoditi da vam jednostavno puknu! Sva sreća pa mi se to događalo dok sam lovio Diver varalicama pa ih nisam gubio jer su isplivale na površinu. Nemojte štediti niti na vrtilicama niti na kopčama koje koristite, jer svako i najmanje “šparanje” vas može stajati ribe života! Ja koristim samo vrtilice i kopče renomiranih proizvođača, na čijim pakiranjima stoji i nosivost vrtilice ili kopče i prema tome kompletiram pribor. Uvijek stavljam i kopču i vrtilicu da su bar za nijansu “jači” od nosivosti sajlice. Najbolji model kopče mi je Cross Lock, malo je problematičan ako stalno mijenjate varalice, ali je zato čvrst i pouzdan i lako se mijenja. Obavezno mijenjajte kopču za svaki novi ribolov ako intenzivno lovite, jer se kopča deformira i oštećuje svakim otvaranjem i zatvaranjem. Do ovoga sam na teži način došao na svojoj koži! Prednost titanijumskih sajlica nad standardnim sajlicama ili jerk štangicama, koje se isto koriste, u tome je da titanijum ima svojstvo da se vrati u prijašnji položaj tako da duže ostaje ravan od običnih sajlica, a druga prednost mu je što je krući od običnih sajlica pa se varalica (pogotovo glideri) manje petlja trokukama u sajlu. U startu je ovo mnogo skuplji izbor od običnih sajlica, ali ako imamo na umu da (uz redovitu promjenu kopči) možemo jednu ovakvu sajlu koristiti i cijelu sezonu, cijena postaje relativna.

Uvijek koristite onaj čvor u koji imate povjerenje, a odlično rješenje je i Knotless kopča, vjerojatno najjači spoj između špage i sajle.

 

Način vođenja

Kod jerk ribolova je vrlo bitan položaj tijela i štapa u odnosu na tijelo. Dakle, da bismo pravilno vodili divere, špicu štapa moramo spustiti prema vodi i oštrim pokretima vrhom prema dolje natjerati varalicu da zaranja. To se najlakše radi tako da stojimo okrenuti prema varalici i lakat ruke u kojoj držimo štap je prislonjen uz tijelo, a onda pokretima iz lakta prema dolje natjeramo varalicu da radi. Rola nam u ovom trenutku služi samo za prikupljanje viška strune. Pokreti nam moraju biti sinhronizovani, inače varalica neće raditi dobro. Sad je valjda jasno zašto se koriste štapovi do 2 m dužine. S dužim štapovima ovo je neizvodljivo, osim ako niste visoki kao Shaqille O’Neil.

Sa gliderima je situacija malo povoljnija što se tiče dužine štapa. Osnovni pokret je isti, mada se lakat može i odvojiti od tijela i može se uz malo vježbe jerkati i “u stranu” i prema gore (jer postoje i tonući i suspend glideri), mada je ipak idealno da štap ne prelazi 2 m dužine. Idealno vođenje za glidere bilo bi iz zgloba, ali to vam preporučujem jedino ako ste cijeli život bacali koplje ili kuglu, pa imate zglob dovoljno jak da možete kontrirati štuku od metra! Inače, takav ribolov postane vrlo brzo nešto drugo samo ne zabavan, a i vođenje iz zgloba zahtijeva maksimalno izbalansiran i lagan pribor.

Kod vođenja divera sve je manje-više već unaprijed određeno, ali se zato kod glidera možete igrati! Najčešće se vodi jednolično, s nekom prosječnom brzinom, pa ako to ne upali onda se proba s promjenom brzine. Veoma ubojito je kad jerk vodite jednolično i u jednom trenutku (kad ugledate da štuka prati, ili čisto onako, iz preventive) kao da zastanete na djelić sekunde i ponovo krenete. Tome štuke ne mogu da odole. Ako je riba totalno neaktivna i vidite ju, probajte jerk spustiti kraj nje na dno i ostaviti da sjedi nekoliko sekundi i onda ga početi dizati. Vrlo često to zna isprovocirati ribu! Probajte jerkove voditi iznad trave, pokraj potopljenih prepreka, preko i paralelno s prelazima pliće vode u dublju, dakle na standardnim mjestima gdje štuke vrebaju. Kontre obavezno moraju biti jake jer su jerkovi varalice s velikom površinom i, kad štuka stisne svoje zube, doslovce joj moramo izbiti varalicu iz usta da zabijemo trokuke. To je još jedan od razloga zašto se koriste kruti štapovi i upredenica. Jerk ribolov je vrlo efikasan na manjim dubinama, do 3 metra recimo (mada može i dublje), pa je samim tim i veoma atraktivan jer većinu napada vidimo. Štuka, ako se ne ubode na trokuke, napadaće jerk dok ne kontrirate, a kada to uradite i izvučete je na suho, poslikate je i vratite nazad!

 

 

Kako sam napraviti Titanium sajlicu

 

Stvari koje nam trebaju:

Titanium Mono Wire u željenoj debljini

Klješta za krimpanje (klemovanje)

“Puškice” za krimpanje

Kvalitetne vrtilice

Kvalitetne kopče

Klješta za cvikanje sajlice

 

Prvo odredimo duljinu sajlice koja nam je potrebna.

Na jedan njen kraj navučemo puškicu.

Provučemo sajlicu kroz vrtilicu.

Provučemo kraj sajlice kroz puškicu tako da dođe do ruba i da se napravi omčica kroz “oko” vrtilice.

Puškicu postavimo u utor na klještima za krimpanje.

JAKO stegnemo klješta da sajlica bude prignječena deformiranom puškicom i tako osigura da se sajlica ne izvuče. Isto ponovimo sa stranom na kojoj se nalazi kopčica i sajlica je gotova!

 

Pazite na to da odaberete odgovarajuće puškice za sajlu, tj. da njihov promjer bude odgovarajući: da nema previše “lufta” u puškici, jer jer će se sajlica u suprotnom izvući.

 

Objavljeno u magazinu “Spin & Fly”.