Stop Ribkradji

Mašinice

Čekrci (mašinice) se postavljaju na štapove sa sprovodnicima i imaju više namena. Služe za smeštaj, lako zabacivanje i namotavanje strune, za pomeranje mamca i za sigurno izvlačenje ribe.

Danas na tržištu imamo tri vrste čekrka, i to: 1) čekrci za mušičarske štapove (više reči o njima u mušičarskom delu), 2) multiplikatori i 3) stacionarni čekrci (mašinice)

Multiplikatori su čekrci koji strunu namotavaju direktno na kalem. Osa kalema normalna je na strunu, što je dobro za daleke zabačaje i najveće iskorišćenje snage. Kod nas nisu prihvaćeni iz više razloga: ne želimo da menjamo navike, ima malo modela za levu ruku, montiraju se sa gornje strane štapa pa sprovodnici stoje „naopako”. Za ovaj čekrk treba kupiti poseban štap sa većim brojem manjih sprovodnika postavljenim sa gornje strane štapa. Inače, multiplikatori imaju sve prednosti u odnosu na klasične mašinice: duži vek, bolji balans na štapu, dalje izbačaje, veću snagu, ne uvrću strunu, a novi modeli imaju dva prenosa (kao menjač na automobilu) koji rade u automatskom režimu. Neki modeli imaju brojač koji pokazuje dužinu odmotane strune, pa možete da znate i dubinu vode ili daljinu izbačaja.

S obzirom da su snažni, multiplikatori se prave za strune deblje od 0,30 mm. Teški su ispod 300 g i mogu da prime mnogo strune.

Mana im je što imaju veliki obrtni moment pri zabačaju, tako da nastavljaju da se rotiraju i posle pada mamca u vodu. Ovaj problem se rešava magnetnim kočnicama, ali oni koji koriste multiplikatore nisu potpuno zadovoljni. Posebna priča je što na štapu stoje neprirodno i čovek ima utisak da će se prevrnuti i iz labilne doći u stabilnu ravnotežu.

Multiplikatori su nezaobilazni u superteškom ribolovu na moru (pecanje sabljarki na troling). Troling (panulanje) je metoda pecanja iz čamca u pokretu, što po našim propisima spada u profesionalni ribolov. Inače, na Jadranu je panula naziv za ovu metodu, kojom se mogu pecati tune, palamide, skuše, lokarde, šaruni, ušate, iglice, lice itd. Panula može biti brza (čamac vozimo 9-12 km/h), srednje brza (5,5-9 km/h) i spora (1,8-5,5 km/h).

Brzina kretanja čamca zavisi od vrste ribe koju lovite. Štapovi su fiksirani na čamcu (obično više štapova). Na kraju strune se nalaze olovna otežanja i neki od mamaca. Kada riba zagrize, multiplikator zbog opterećenja počinje da proklizava, pa se smanjuje brzina kretanja i počinje namotavanje strune na čekrk. Za krupne ribe ovi čekrci (multiplikatori) mogu biti prečnika i do 30 cm, sa ručicama na obe strane.

Mašinice su kod nas u masovnoj primeni pa ćemo da im posvetimo veću pažnju.

Kućiste je izrađeno od grafita ili metala. Metalna kućista su bolja, skuplja i povećavaju težinu mašinice. Grafitna se vitopere pod velikirn opterećenjem,

tako da ovo treba imati u vidu kada lovite veće primerke. U kućištu je smešten pogonski i prenosni mehanizam…

Okretanjem ručice, preko prenosnog mehanizma prenosimo rotaciju na rotor i špulnu. Rotor mora da se okreće bez podrhtavanja, što znači da bude dobro izbalansiran. Na rotoru se nalazi vođica strune (preklopnik), preko koje struna klizi pri namotavanju. Bolje mašinice imaju kuglični ležaj na vođici, tako da se struna ne tare o metal i ne useca ga. Preklopnik može biti u dva položaja: otvoren (kada oslobađa špulnu i strunu) i zatvoren (kada namotava strunu). Pri zabačaju prvo oslobađamo špulnu (preklopnik okrenemo rukom za 180), zabacimo, vratimo preklopnik u prvobitno stanje i okretanjem ručice zategnemo strunu tako da osetimo pod rukom pomeranje olova na dnu. Kod mašinica starog tipa preklopnik se ne može rukom vratiti u prvobitno stanje, već se okretanjem ručice vraća automatski.

Špulna je u stvari kalem na koji se namotava (slaže) struna. Može da bude metalna ili grafitna (važe iste napomene kao i za kućište). Neki proizvođači pakuju po jednu ili nekoliko rezervnih špulni. Rezervne špulne mogu da budu istih ili različitih karakteristika i od različitih materijala. Špulna se preko oscilatora pomera napred – nazad, kako bi se struna ravnomerno slagala. Ravnomerno i unakrsno slagana struna, sa razmakom između namotaja, lako se odmotava sa kalema, ne zapinje i ne koči kod daljih zabačaja. Bolje mašine bolje slažu strunu. Mašinice mogu imati slobodan hod špulne, što je praktična stvar i svodi se na to da riba pri povlačenju odmotava najlon sa špulne ne povlačeći ceo štap sa sobom u vodu. Tek okretanjem ručice blokiramo (isključujemo) slobodan hod, tako da mašinica počinje da se ponaša kao da slobodan hod špulne nije ni imala. Ovo može da bude korisno iz više razloga, a jedan od njih je da ne morate stalno biti u blizini štapa, bojeći se da ga krupna riba ne odnese. Mašinice sa slobodnim hodom špulne koriste se u kombinaciji sa elektronskim signalizatorom trzaja.

Kočnica sprečava da se ručica i rotor okreću unazad. Ako želimo da okretanjem unazad popustimo strunu, moramo prvo osloboditi kočnicu. Kočnica ipak daje malo praznog hoda ručici, što kod kontriranja stvara udar i skraćuje radni vek mašinice. Dobre mašinice u novije vreme imaju jednosmerni ležaj (super stoper), tako da kočnica ne dozvoljava pomeranje rotora unazad, već koči trenutno.

Kvačilo (dril, frikciona kočnica) je u stvari borbena kočnica, koja ima veoma važan zadatak da popušta špulnu ako opterećenje postane veće od predviđenog. To popuštanje (proklizavanje) je važno da struna ne bi pukla (Ako pecate sa upredenom strunom velike nosivosti, može da se desi da ona ne pukne. Tada puca štap.). Kvačilo ne sme da blokira i mora da bude kvalitetno (Kvalitet mašinice se meri između ostalog i kvalitetom kvačila). Sastoji se od niza diskova koji između sebe stvaraju trenje i „koče”. Ako se diskovi jače priljubljeni jedan uz drugi, sila kočenja je veća i obrnuto. To znači da mi sami možemo da podešavamo silu kočenja na mašinici. Kada smo namestili pribor, podešavamo (štelujemo) silu kočenja, tako što kvačilo popustimo potpuno. Rukom uhvatimo strunu i povlačimo je postepeno prema vrhu štapa (to će isto da uradi i riba). Struna se odmotava sa spulne iako je ručica zakočena! Špulna se takođe okreće ali u kontra stranu (proklizava). Sada polako pritegnemo kvačilo i ponovimo postupak. Primećujemo da se struna opet odmotava ali moramo da je povučemo malo jače! Ponovo dotežemo kvačilo i ponovo povlačimo strunu, sve dotle dok ne ocenimo da je sila kojom povlačimo strunu dovoljna. Ako preteramo sa pritezanjem kvačila struna će pući. Isto se dešava kada povuče veća riba. Da struna ne bi pukla (ili štap), špulna proklizava na onoj sili povlačenja na koju smo je naštelovali. Dešava se da velike ribe odmotaju i preko 100 m strune! Svejedno je da li okrećete ručicu ili ne – struna se odmotava. Riba je za to vreme konstantno pod zategom i zamara se jer ulaže napor da odmota špulnu. Sada je jasno zašto je kvačilo „borbena kočnica”. Inače u literaturi se najčešće koristi naziv „dril”.

Kvalitetno kvačilo popušta ravnomerno, bez trzaja i drži zadatu silu. Nalazi se na kućištu mašinice sa zadnje strane ili još bolje na čelu špulne.

Oko prenosnika obrtaja nećemo se zadržavati, da ne bismo ulazili u konstrukciju mašinica, ali treba reći da je pužni prenos bolji od tanjirastog, jer je snažniji i dugovečniji (i skuplji).

Broj kugličnih ležajeva nije merilo kvaliteta mašinice. Praksa je pokazala da je dovoljno tri – četiri kuglična ležaja pod uslovom da su sami kvalitetni. Za solidne mašinice dovoljno je da ih bude četiri: dva na zupčastom pokretaču i jedan na prenosniku (u glavi rotora). Poželjno je da i na vođici strune bude kuglični ležaj.

Na mašinicama, pored oznake proizvođača i tipa, ispisani su još neki podaci o kojima treba nešto reći. Broj kugličnih ležajeva negde piše, negde ne. Na rotoru obavezno pišu podaci o špulni, (primer u tabeli):

mm 0,30 0,35 0,40
m 180 130 100
ili
mm 0,35 0,40 0,45
m 190 140 100

 

Na prvom primeru vidimo da je špulna predviđena da primi 180 m strune prečnika 0,30 mm ili 130 m prečnika 0,35 mm ili 100 m prečnika 0,40 mm. Iz drugog primera se vidi da je mašinica snažnija, jer je predviđena za deblji najlon i za više najlona. Ovo ne znači da uvek treba uzimati jaču mašinicu, već onu koja vam je potrebna, zavisno od toga šta pecate. Poželjno je da špulna bude puna strune, jer se pri zabačaju lakše odmotava sa nje, pa je i daljina zabačaja veća. Ako proizvođač isporučuje rezervnu špulnu za meč pecanje, videćete da je ona plitka, kako bi je tanak najlon napunio do kraja a samim tim i lako se odmotavao.

Napominjem da se oznake na špulni odnose na monofilnu strunu i njenu nosivost. Ako pecate sa upredenom (koja je primetno tanja), morate na špulnu prvo namotati neku količinu starog najlona ili nešto drugo, pa tek onda upredenu strunu. Na ovaj način postižete to da vam špulna

bude puna. Nedovoljno pun kalem (špulna) može nastati kidanjem strune prilikom zakačinjanja za podvodne prepreke, kada odbacujemo oštećeni deo strune ili kada vršimo zamenu vezanih elemenata (olova, vrtilice i slično).

Na rotoru piše stepen prenosa mašinice, na primer 3,8:1 , što znači da se jednim okretom ručice rotor okrene 3,8 puta. Ako je prenos 5,1:1, jednim okretajem ručice rotor će se okrenuti 5 puta i još malo. Što je veći prenos mašinica brže namotava, ali traži više snage. Isto vam je kod automobila: u prvoj brzini je motor snažniji, ali sporiji, dok je u četvrtoj brži, ali nema snagu.

Za kupovinu prve mašinice preporuka je da kupite neku koja ima rezervnu špulnu drugačijih karakteristika, tako da ih možete menjati prema potrebi. Bolje je imati dve mašine ali je i skuplje! Univerzalna mašinica ne postoji, kao što ne postoji ni univerzalni štap, ali za početak bih preporučio onu sa 100 m najlona prečnika 0,30 ili 0,35 mm. Ako, na primer, imate špulnu za 100 m najlona 0,45 mm, a treba da stavite najlon 0,20 mm, možete na špulnu prethodno namotati teflon ili izolir traku, ili neku drugu strunu, tako da špulnu učinite plićom. Sada namotate željeni najlon (100 m 0,20), koji će stajati na punom kalemu i lako oticati sa njega.

Težina mašinice igra istu ulogu kao i težina stapa. Ako pecate na dubinku, mašinica može da bude teška, jer je ne držite u ruci. Za varaličarenje je potrebna lagana mašinica kako ne bi zamarala ruku.

Mašinice treba čuvati od kvašenja, peska i blata. Jednom godišnje ih treba podmazati a uvek posle pada u vodu. Zupčanike treba podmazivati finom mašću, a kuglične ležajeve mašinskim uljem.

Poznati proizvodaci čekrka (mašinica prvenstveno) su: DAM, Shakespeare, Abu Garcia, Silstar, Cormoran, Mitchell, Shimano, Daiwa, Ryobi, Kettner, …

Zahvaljujemo se Milanu M. Slijepčeviću za tekst o mašinicama (iz knjige “SPORTSKI RIBOLOV”)

Foto: Aleksandar Popović