|
1.
Osnovne komponente
Multiplikatori imaju veoma dugu i interesantnu istoriju, ali za potrebe
ovog teksta opisaću samo osnove modernih
slatkovodnih sistema i principe njihovog
pravilnog korišćenja.
Zajedničko za sve multiplikatore je da kočioni mehanizam i tenzioni
valjak moraju biti pravilno podešeni. Oni imaju
svrhu da kontrolišu brzinu okretanja špulne i kada
su pravilno podešeni omogućavaju daleke izbačaje i
smanjuju mogućnost mršenja strune.
   
   

(odozgo
na dole)
ABU Garcia Revo Inshore L; Shimano Calcutta Conquest
101DC; Daiwa Luna 103L
a.
Tenzioni valjak
Tenzioni valjak nalazi se uvek na strani na kojoj je ručica i zvezdasta
kočnica. On ima ulogu da kontroliše odmotavanje
špulne i spreči njene trzaje, odnosno nagle promene
brzine odmotavanja najlona (a kao posledicu toga
mršenje iste). Kao što mu ime kaže, to je mehanizam
koji preko opruge i zavrtnja vrši konstantni
pritisak (tenziju) na špulnu mašinice, tačnije na
njenu osovinu. Uloga mu je značajna na početku I na
kraju zabačaja kao i kod extremno vetrovitog
vremena, dakle kod naglih promena brzine obrtanja
špulne. Donekle marginalnu ulogu ima za vreme
zabačaja kada se špulna okreće konstantno velikom
brzinom (i do 30000 o/min). Regulisanjem pritiska
tenzionog valjka na pomenuti deo imamo dve krajnje
situacije:
1. Veći pritisak - potpuna kontrola okretanja špulne, ali veoma
skraćeni zabačaji.
2. Mali pritisak - značajno duži zabačaji, ali veća opasnost od
mršenja najlona.
Podešavanje tenzionog valjka se vrši u zavisnosti od težine varalice.
Dakle, kada god se menja varka (misli se na
različitu težinu) potrebno je malo pomeriti taj
zavrtanj napred ili nazad da se nađe idealna
tenzija.
Ona se može podeliti u tri kategorije, zavisno od iskustva ribolovca:
Početnici
- zategnu valjak toliko da varalica pomalo propada
(izvlači najlon) kad lagano drmate vrhom štapa; i
onda se zaustavi sama od sebe, dakle ne dodirne
zemlju.
Iskusniji
- zategnu valjak toliko da varalica ravnomerno i
polako propada bez ikakvog drmanja štapom; i onda
kad dodirne zemlju špulna se istovremeno prestane
okretati, bez gomilanja najlona.
Experti
- ne koriste nikakav test sa težinama varalice, već
zategnu valjak tek toliko da se špulna ne pomiče
levo desno. Jednostavno se palcem proba pomerati
ovaj deo multiplikatora levo-desno i zateže lagano
dok to pomeranje ne prestane.
Postoje naravno i takmičari kojima je isključivi
cilj daljina po svaku cenu i oni potpuno uklone
tenzioni mehanizam.
b.
Kočnica (kočioni mehanizam)
Kočioni mehanizam uvek se nalazi sa strane suprotne
od one na kojoj je ručica i zvezdasta kočnica.
Kočnica je mehanizam koji kontroliše okretanje
špulne tokom zabačaja. U današnje vreme kočioni
mehanizmi su uglavnom centrifugalni ili magnetni
(ili kombinacija centrifugalnog i magnetnog).
Shimano
ima na vrhunskim mašinicama i njihov patentirani DC
(digital control) mehanizam. Daiwa uglavnom
koristi magnetne sisteme, a Shimano
centrifugalne i DC.

(odozgo
na dole)
Luna – spoljna magnetna; ConquestDC – spoljna
digitalna; Revo Inshore - unutrašnja centrifugalna
Magnetne kočnice funkcionišu tako da se dva magneta
približavaju i udaljavaju zavisno od brzine rotacije
špulne. Ovaj tip kočnica se podešava rotiranjem
oplate (Luna) ili okretanjem točkića koji ima
podeoke od 1 do 10. Za početnike je preporučljivo
da kočnica bude podešena negde oko 8-10, većina
iskusnijih ribolovaca uglavnom podešava na pola (5)
a experti na 1-3

Magnetna kočnica na
Team
Daiwa Advantage multiplikatoru.

Izgled magnetne kočnice iznutra (tip
Mag Z)
Centrifugalne kočnice se podešavaju iznutra.
Potrebno je da se skine oplata sa jedne strane mašinice
da bi se video “cvet” sa obično
6 valjčića.
Mali plastični valjčići su neaktivirani kada stoje
blizu centra “cveta”, a aktiviraju se tako da se
jedan ili više njih pomere noktom prema obodu cveta.
Obično se čuje “klik” kada se povuku prema vanjskom
obodu i tako znate da su aktivirani. Centrifugalna
kočnica funkcioniše tako da jedan ili više valjčića
usled centrifugalne sile proizvode trenje po
kućistu.
Što se špulna brže vrti trenje/kočenje je veće.

Revo Inshore – primer centrifugalne kočnice.
Za početnike je preporučljivo da imaju aktivirano 4
ili više valjčića, velika većina iskusnih ribolovaca
koristi 2-3 valjčića, a experti 0-2.
DC (digital control) kočnice se podešavaju
okretanjem točka sa spoljašnje strane, slično
magnetnim kočnicama. Ovaj mehanizam predstavlja
najsofisticiraniji (i najskuplji) mehanizam pošto se
sila kočenja neprestano automatski podešava tokom
leta varalice u jako malim vremenskim intervalima od
1/1000 sekunde. Prilikom prvog zabačaja stvara se
električna energija (mašinica ima rotor i stator) i
onda svaki zabačaj nakon toga je kontrolisan čipom
koji se napaja stvorenom elektrtičnom energijom
c.
Zvezdasta kočnica
Zvezdastu kočnicu, koja se nalazi odmah pored
ručice, nije potrebno puno opisivati. Ima ulogu
kočnice isto kao na stacionarcima. Okretanjem zvezde
napred, špulna se zateže (teže se izvlači najlon) a
okretanjem u nazad špulna se otpušta. Pozicija
zvezdaste kočnice nema nikakav uticaj na kontrolu i
daljinu zabačaja.
Eto, gore su opisane osnove podešavanja zabačaja sa
multiplikatorima. Možda nekome ovo može da zvuči
malo komplikovano, ali u stvarnosti je veoma prosto
i brzo.
2.
Praktičan deo
Veoma bitno za početnike je da vežbaju zabacivanje pre nego što izađu
na vodu. Jedan razlog je da steknu rutinu,
samopuzdanje i upoznaju kako im mašinica “diše”, a
drugi razlog je da izbegnu frustracije na vodi.
Ništa gore nego: savršeni vremenski uslovi, riba
radi i levo i desno, a vama se nakon dva zabačaja
stvori veliko klupko najlona oko špulne koje jedino
nož leči. Upravo zbog takvih iskustava mnogi brzo
odustaju od multiplikatora. Stoga, ako ikako možete,
nađite livadu bez ljudi u zoni zabačaja, najbolje
bez vetra, a ako ima vetra obavezno se okrenite da
vam duva u leđa.
a.
Pribor
Za treniranje zabacivanja, preporučio bih kraći štap 1,5 - 1,8 m,
srednje snage i po mogućnosti paraboličan. Na
mašinici namotajte najjeftiniji i najmekši najlon
koji možete naći, nešto debljeg prečnika, 0,30 -
0,40 mm. Namotajte najlona otprilike između ½ i ¾
kapaciteta špulne. Pre ili kasnije ćete dobiti
“ptičije gnezdo” oko mašinice tako da je dobro
poneti i neko sečivo u slučaju potrebe, kao i
dodatni jeftini najlon. Kao uteg za bacanje najbolje
je (ako možete naći) komad aerodinamične gume težine
oko 15 - 20 g, a ako ne, poslužiće i neka
aerodinamična kašikasta varalica iste težine -
obavezno skinite udice pre treninga. Dobro je poneti
tegove ili varalice različitih težina, da bolje
upoznate mogućnosti svoga novog multiplikatora.
b.
Tehnika zabacivanja
Nakon što ste sve podesili i spremni ste za
zabacivanje, krenite lagano i skromno. Ne
pokušavajte iz prvog pokušaja prebaciti fudbalski
teren. Neka vam cilj bude 10 - 15 metara. Najbolje
je da počnete da zabacujete dvoručno, sa strane ili
pod uglom od 45 stepeni. Bitno je napomenuti da
velika većina iskusnih ribolovaca, koji uče
zabacivanje multiplikatorima, instiktivno bacaju
trzajem vrhom štapa na kraju zamaha. Moguće je i
tako, ali izbegavajte takve zabačaje tokom
početničkih dana. Treba zamahnuti ujednačeno,
ravnomerno i parabolično – kao da nekome dobacujete
jabuku na 15 m udaljenosti. U poređenju sa
stacionarcima treba ciljati nešto više, otprilike
ciljate da vam varalica izleti pod otprilike 45
stepeni. Dakle, pritisnete prekidač (ili dugme) i u
isto vreme pritisnete palcem špulnu da se ne okreće
- zamahnete ravnomerno i otpustite palac tako da
varalica odleti pod 45 stepeni. Osećaj je nešto
drugačiji nego kad se zabacuje stacionarcima –
potrebno je ranije zaustaviti štap i ranije
otpustiti palac
Jedna od najvažnijih stvari, je da pratite pogledom
varalicu i da zaustavite špulnu pritiskom palca
trenutak pre nego varalica dodirne zemlju (tj. vodu
u realnoj situaciji). Ta praksa je važna i za vreme
treninga, a biće vam još važnija kada savladate
osnove i počnete otpuštati i tenziju i kočnicu.
Jednom kad ste potpuno sigurni u sebe na kraćim distancama, polako
počnite da udaljujete svoju metu i nakon nekog
vremena postepeno otpuštajte i tenziju i kočnicu.
Ako primetite za da imate kolutove najlona labavo namotane oko spulne,
rukom izvucite toliko najlona dok se ti kolutovi ne
isprave, zatim čvrsto namotajte nazad na špulnu.
Generalno, čvrsto namotan najlon omogućuje daleko
sigurnije zabacivanje.
Prilikom zabačaja probajte da se naviknete da vam vođica strune bude
što blize centru špulne, što će rezultirati manjim
trenjem najlona i dužim zabačajima:

Pravilan
položaj vodilice |

Nepravilan
položaj vodilice |
Održavanje multiplikatora je veoma važno - generalno je preporučljivo
da se bar jednom godišnje izvade kuglični ležajevi
koji drže špulnu, očiste u acetonu, osuše i onda
podmažu kvalitetnim uljem niskog viskoziteta.
Postoji još dosta faktora koji utiču na daljinu i kontrolu zabačaja i
koji ne spadaju u početničke teme, pa ih nećemo
pominjati ovom prlikom.
Nadam se da će ovih par redova pomoći novajlijama da uživaju u
multilikatorima i da brže i lakše savladaju osnove
zabacivanja.
Za Varalicar.com priredio
Shtuka
Zahvaljujemo!
|